Još jedna teška zima za ljude u pokretu

Možete li ukratko opisati kako su trenutno smješteni ljudi iz bivšeg izbjegličkog kampa Lipa i kakav pristup tim ljudima imaju humanitarne organizacije i volonteri_ke?

Zehida Bihorac: Međunarodne humanitarne organizacije i volonteri, te neovisno izvještavanje medija iz EU, bilo je presudno za pomoć i rješavanje, kakvih-takvih, minimalnih uvjeta za boravak i život ljudi u pokretu, na području izgorjelog kampa Lipa.

Biti volonter i aktivista u Velikoj Kladuši, u posljednjih nekoliko mjeseci, znači biti izložen nasilju putem društvenih mreža, verbalnom, pa čak i fizičkom nasilju od članova animigrantskih FB-grupa i potpun izostanak pravne i bilo kakve zaštite od odgovornih institucija.

I sami radite sa ljudima u pokretu u Velikoj Kladuši. Kakve posljedice su imali događaji prethodnih sedmica u Lipi za ljude u pokretu u Velikoj Kladuši i vaš volonterski rad?

Zehida Bihorac: Posljedice su višestruke i dodatno su otežale ionako tešku situaciju ljudi u pokretu i lokalnog stanovništva. Sa područja Lipe određen broj ljudi se uputio u pravcu Bihaća i Velike Kladuše. Lokalno stanovništvo je u strahu za vlastitu imovinu, a ljudi u pokretu su u potrazi za hranom i smještajem. Izbjeglice i ljudi u pokretu, ionako iztraumatizirani od stalnih pokušaja i neuspjeha prelaska granice sa EU, dodatno su u strahu od potpune neizvjesnosti i nedostatka informacija o njihovoj sudbini i boravku. Ljudi su veoma frustrirani, apatični, puni straha za vlastiti život i sigurnost, te nepovjerenja u institucije.

Često se govori o "lokalnim protestima" i „antimigrantskim skupinama" usmjerenih protiv smještaja ljudi u pokretu u određenim dijelovima države. Možete li nam reći ko organizira ove proteste i koja je njihova motivacija?

Zehida Bihorac: Kada je riječ o „antimigrantskim skupinama“, radi se o manjim skupinama ljudi, koji to čine, ili iz vlastitog interesa, politički motivirani (kako bi se eventualno održali na vlasti) i ličnog nezadovoljstva i frustracije (određene grupe građana).

Sve navedeno je posebno eskaliralo posljednjih 4-5 mjeseci, odnosno u zadnjem dijelu izborne godine.

Nakon što lokalne vlasti nisu odobrile premještanje izbjeglica u prazne tvorničke hale sa grijanjem, rečeno je da bi bosansko-hercegovačke Oružane snage trebale obnoviti kamp Lipu za zimu. Koliko je to realno?

Zehida Bihorac: Realnost je da BH-društvo ima mnogo unutarnjih problema, koje nije u mogućnosti riješiti što ima za posljedicu da se ne može iznijeti sa još jednim ogromnim problemom u kojem se država potpuno nespremna našla. Dakle, ne postoji institucionalno rješenje, niti se nazire u skorijoj budućnosti.

Bez suporta i pomoći EU, institucije BiH nisu u stanju iznaći rješenje za postojeće stanje.

Trenutno se pokazalo da su na državnom nivou jedino Oružane snage uspjele stvoriti minimum uvjeta za život i boravak ovih ljudi.

Po vašem mišljenju, šta bi EU i zemlje poput Njemačke trebale učiniti za poboljšanje situacije ljudi u pokretu?

Zehida Bihorac:

Hitno obezbjediti smještaj i osnovne uvjete za život ljudi u pokretu. Postojeći kampovi, više liče na logore, pa se i ne vidi neka posebna razlika, između ljudi van kampa i onih u prenapučenim i prljavim kampovima sa nedostatkom hrane i ostalog. Hitno uraditi program zbrinjavanja maloljetnika i porodica (humanitarni koridor). IOM ne može imati potpuno pravo upravljanja nad kampovima a nedovoljno odgovornosti za iste.

Njemačka i zemlje EU mogu konkretno pomoći, ukoliko čim prije, preuzmu određen broj ljudi u pokretu. Ukoliko to nije moguće, onda vlastima u BiH uskratiti svaku financijsku pomoć, dok se u istoj u potpunosti ne počne primjenjivati Konvencija o ljudskim pravima, čija je potpisnica i BiH, što je naravno na poštivanje i obavezuje, a tiče se smještaja i obrade zahtjeva podnosiocima azila.

Zehida Bihorac:

Kantonalne vlasti, veoma često donose diskriminirajuće odluke i u potpunoj suprotnosti sa Ustavom. Jedna od tih je i zabrana podjele hrane u nelegalnim kampovima, u skloništima i napuštenim objektima.

Dakle, u skloništima i "divljim" kampovima se nalaze ljudi, koji nisu primljeni u kamp zbog nedostatka prostora. IOM brine o ljudima u kampu. Koja je razlika između čovjeka u kampu, koji ima ID i ima pravo na hranu i osobe za koju nema mjesta u kampu?

HITNO UTJECATI NA VLADU UNSKO-SANSKOG KANTONA DA ODOBRI NEOMETANU DOSTAVU HRANE I LIJEKOVA ZA LJUDE U STANJU POTREBE, KOJI SE NALAZE VAN KAMPA. TAKOĐER DA POZOVU NA POŠTIVANJE PRAVA I SLOBODA LJUDIMA U POKRETU, VOLONTERIMA I AKTIVISTIMA.

Za nedostatak empatije i razumijevanja (koja je u početku bila sveprisutna), u najvećoj mjeri su odgovorni određeni mediji u BiH usljed, svjesnog plasiranja neistinitih i neprimjerenih optužbi i kvalifikacija izbjeglica i ljudi u pokretu. Naravno su i pojedini, doduše rijetki mediji (portali), objektivno izvještavali o stanju u Lipi, ali njihove objave iz toga razloga, nemaju mnogo pregleda.

Potrebno je da se na terenu USK i šire nalaze neovisne komisije za praćenje zaštite ljudskih prava. I DA SE LJUDI U POKRETU RASPOREDE NA TERITORIJI CJELOKUPNE DRŽAVE.