Ekološki i ekonomski aspekti električnog i elektroničkog otpada

Njihove komponente su doslovno otrovne za okoliš, a  jednom bačeni na deponiju, dospijevaju kroz tlo u podzemne vode, a sagorijevanjem i u zrak.. U Evropskoj unija (EU) se od 2003. godine primjenjuju ograničenja na upotrebu određenih metala u takvoj opremi, kao što su olovo i živa, ali oni mogu i dalje biti prisutni u starijim proizvodima. Osim za okoliš, EE otpad ima opasne supstance za ljudski organizam kao što je selen, olovo, barijum i živa. Opasan je i zbog sve brže i jeftinije tehnologije koja potiče na češće mijenjanje e-uređaja što posljedično predstavlja sve veću količinu EE otpada i sve više opasnih materija na deponijama i istovremeno se povećava negativan uticaj na zdravlje ljudi i okoliš.

Potrebni su značajni napori i mjere za podizanje svijesti kako bi se smanjila proizvodnja otpada i promovisala ponovna upotreba i reciklaža. Drugim riječima, raditi na konceptu cirkularne ekonomije koja mijenja poslovne modele, navike i način razmišljanja, kako proizvođača tako i potrošača, jer se novim eko dizajnom proizvoda produžava njegov životni vijek kroz opravku, prepravku i reciklažu. U procesu reciklaže štede se sirovinski resursi i energija i štiti se životna sredina.

Kako bi se podigla razina visokokvalitetnog recikliranja potrebno je unaprijediti prikupljanje i razvrstavanje otpada. Važno je sortirati otpad prema vrsti, jer se mnoge otpadne materije mogu ponovo iskoristiti ako su odvojeno sakupljene. Prepreka u ostvarenju većih stopa recikliranja nezakoniti prijevoz otpada i unutar EU-a i u treće zemlje, zbog čega se otpad često obrađuje ne vodeći računa o okolišu i na ekonomski suboptimalan način.

Tekst možete preuzeti: ovdje 

Autorica: Amina Osmanović