Da li će svijet biti bolji ako ne prikažemo ubistvo Bambijeve mame?

Možda su djeca plakala 1942. godine gledajući ubistvo Bambijeve majke, a možda bi plakala i danas, ali na nešto apsurdno u ovoj vijesti.

Razumijem ja želju kompanije Dizni da izbjegne bilo kakvu scenu koja bi uznemirila mlade američke gledaoce i na taj način umanjila komercijalni uspjeh rimejka filma Bambi, ali tu djecu, čim izađu iz kino sale, dočekaće surova realnost od koje ne mogu, a čini mi se niti žele pobjeći.

Svijet u kojem živimo nije politički korektan i nećemo ga učiniti boljim izbacivanjem jedne scene iz crtanog filma.

Ne znam koliko se trenutno vodi ratova na svijetu ali su trenutno u centru pažnje dva, oni u Ukrajini i Izraelu.

I jedan i drugi rat možemo skoro da pratimo u direktnom prenosu preko neta, dovoljna su dva ili tri klika i da vam se na ekranu prikažu video prilozi na kojima avionske bombe uništavaju cijele blokove zgrada u Gazi, dronovi uništavaju ruske ili ukrajinske tenkove, topove i živu silu. Da vidite snimke napada iz perspektive vojnika, tenkiste ili pilota. Da vidite leševe ubijenih vojnika i civila, na cesti, u rovu ili improvizovanim mrtvačnicama. Možete da vidite kako paraglajderi slijeću na rejv parti i kako nakog toga odvode zarobljenike u nepoznatom pravcu. Možete da vidite uplakane roditelje koji svoju djecu vade iz ruševina ili nose u bolnicu nadajući se pomoći.

Mladima danas smrt nikad nije bila bliža i bezazlenija, jer im izgleda kao video-igrica.

Više pročitajte: ovdje