Mediji u Bosni i Hercegovini u vrijednosnoj transformacijii

Mladen Mirosavljević zaključuje kako od devedesetih godina pa naovamo nisu izgrađeni nikakvo demokratsko iskustvo ni politička kultura.  Ako izuzmemo Hrvatsku kao članicu EU, u kojoj korupcija i klijentelizam nimalo ne zaostaju za drugim balkanskim državama bivše Jugoslavije, situacija u Srbiji, BiH i Crnoj Gori više liči na onu iz devedesetih godina i sve ono što se, istovremeno, događa u njima nije nimalo slučajno. Malo je prostora da bi se objasnili svi uzroci zašto je to tako, ali onaj ključni je - ništa se u tim državama nije ni dogodilo pozitivno od tih ratnih devedesetih. Naprotiv. U državama regiona vlast je skoncentrisana u vladajućim političkim elitama kojima rukovodi osoba koja ima apsolutnu vlast, i koja propisuje, vodi i kontroliše sve procese, pa i one konfliktne koji jedne druge podstiču i tako vladajućim režimima pomažu ostanak na vlasti. Živimo na prostoru na kojem više nema nikakvog dijaloga,čak ni kakav je postojao unazad deset godina, niti je on više i moguć a opozicija postoji tek u obrisima. A, kako i da bude drugačije u atmosferi straha, kriminala i siromaštva, odnosno sve većeg društvenog i ekonomskog raslojavanja.

Jedan od najboljih načina da se javnosti odvrati pažnja od aktuelnog problema je unošenje straha i pometnje, odnosno stvaranje jedne vrste vanrednog stanja. Ovo se obično postiže pronalaženjem neprijatelja prema kojima će moći usmjeriti svoje nezadovoljstvo i bijes, a ti neprijatelji najčešće dolaze izvana. Kako je to, ovdje već toliko citirani, Čomski rekao: „Morate zbunjeno krdo poprilično zaplašiti, jer ukoliko nisu dobro uplašeni i ne boje se svih tih đavola koji hoće da ih unište, bilo spolja ili iznutra ili bilo odakle, mogu početi da misle, što je jako opasno, jer nisu sposobni da misle. ”