Osude zločina kao sredstvo vanjske politike

Osude zločina su nekada odlika retorike pojedinih političara_ki, a nekada su to pravni akti koje usvajaju najviša zakonodavna tijela. Ovaj tekst ima za cilj prikazati neke aspekte usvajanja rezolucija o osudi genocida i drugih zločina u kontekstu vanjske politike. Tekst ne nudi pravnu perspektivu i kvalifikaciju zločina.

Svi navedeni primjeri pokazuju da je osuda zločina kroz odluke zakonodavnih ili izvršnih organa važan faktor u vanjskoj politici i izgradnji reputacije na međunarodnom nivou u doba ljudskih prava. Ovi primjeri također pokazuju da deklarativna osuda zločina bez konkretnih akcija ima veći značaj po one koji ih predlažu, nego za žrtve ili njihove potomke. Rasprave o donošenju rezolucija kojima se osuđuju zločini često predstavljaju bolan proces za žrtve i potomke, jer se u njima osim pravnih činjenica iznose i političke poruke koje nužno ne poštuju dostojanstvo žrtava. U konačnici, u pitanju su političke odluke koje zavise od političke volje uslovljene domaćim i međunarodnim kontekstom. Dok ovakve odluke imaju političku težinu, najveći dio posla u pravcu zadovoljenja pravde kroz vođenje pravnih postupaka, memorijalizaciju, obeštećenje i izgradnju kulture sjećanja igraju memorijalni centri, nevladine i međunarodne organizacije za ljudska prava.

Tekst možete preuzeti: ovdje 

Autor: Edo Kanlić