Friday, 17.06.2022

Političko – siguronosni domino efekt u Evropi: švedsko – finski put u NATO

Diplomatski i siguronosni domino efekt, otpočet ruskom invazijom na Ukrajinu u februaru 2022. godine, neosporivo je izazvao neke od najvećih promjena na evropskoj, ali i međunarodnoj sceni u posljednjem stoljeću. Realpolitičke modifikacije u međudržavnim odnosima podigle su kulise do sad nezamislivih akcija i reakcija, ponajviše u onim na rusku vojnu invaziju. Nakon što su finski i švedski najviši/e državni/e predstavnici/e potvrdili potporu NATO savezu te podnijeli zahtjev za priključenje u isti 18. maja 2022. godine, uslijedo je preliv pozitivnih i negativnih reakcija.

Korak koji su poduzele Finska i Švedska označio je ulazak u „opasne vode“ međunarodne i siguronosne politike koji će potencijalno približiti vojna sredstva i infrastrukturu NATO saveza ruskoj granici. Implikacije ulaska ovih skandinavskih država očituju se upravo u intenzivnim siguronosnim promjenama na međunarodnom podiju. Iako su obje države vezane brojnim vojnim vježbama, praksama i studijama, poput Nordijske Odbrambene Kooperacije (NORDEFCO) ili  Vježbe „Arktički Izazov“ (ACE), pristup NATO savezu do sad bi bio najveći, ali i logičan korak koje su poduzele. Ipak, jedna od osnovnih političko – siguronosnih karakteristika kako Švedske, tako i Finske bila je neutralnost, potaknuta teritorijalnim i političkim proksimitetima Rusiji, SAD ali i Evropskoj uniji pa je tako njihovo pridruženje NATO savezu jedna od temeljnih posljedica ovog domino efekta.

Govoriti o atlantskim integracijama kao lagodnom procesu bilo bi naivno, čak i kad su vode međunarodne potpuno mirne. U situaciji poput ruske invazije na Ukrajinu, koja je potakla duboko ukorijenjene političke manerizme na neočekivane promjene, očekivanja o efikasnom i brzom pristupanju NATO savezu postaju, u neku ruku, nerealna. Iako Švedska i Finska imaju osebujnu saradnju sa Atlantom već tri vijeka, ovakvi procesi ne ovise samo o njihovim intencijama pa je realno iščekivati diplomatske prepirke u toku ovog puta.

 Uticaji ključnih aktera kao što su Rusija, SAD te Turska mogu do velike mjere narušiti do sad ustanovljene međunarodne odnose te je neizvjesno da li će švedski i finski zahtjevi za pristup NATO savezu biti prihvaćeni u ubrzanom vremenskom roku kako je očekivano. Upravo se u temeljima ubrzane atlantske integracije i ogledaju negodovanja članica saveza. Iako NATO slijedi politiku “otvorenih vrata”, potrebno je da država kandidatkinja prođe opsežan i sveobuhvatljiv proces apliciranja i pristupanja pa tako članice i kandidatkinje dovode u pitanje ubrzanost procesa pristupanja Švedske i Finske. Preispituju se zatim i budući procesi pristupanja te se postavlja pitanje da li ove okolnosti, nastale invazijom na Ukrajinu ili one koje eventualno mogu ugroziti sigurnost neke države, kao što su potencijalne okolnosti izmjena Izbornog zakona BiH, opravdane za promjenu sedamdesetogodišnjeg procesa za atlantske integracije. Put ovih država ka članstvu može biti ili ubrzan ili usporen ili pak vrlo kratkovječan ukoliko određeni akteri odluče prioritizirati vlastite ciljeve nauštrub siguronosnih ovih skandinavskih zemalja.             Ovaj proces ipak, ne dovodi do ubrzanja bh. atlantskih integracija već može samo zakomplicirati već složenu političku situaciju. Stajalište bh. društva o priključenju NATO savezu je podjeljeno, a dodatno “politiziranje” ovog pitanja može dovesti samo do većih komplikacija. No, ukoliko se Švedska i Finska priključe Atlantu u skorije vrijeme, nesumnjivo je da će i politička elita BiH, ili bar određene njene struje, posvetiti više pažnje na atlantske integracije.

Tekst možete preuzeti: ovdje

Autorica: Ivana Vučetić

Friedrich-Ebert-Stiftung
FES u Bosni i Hercegovini

FES Sarajevo
Kupreška 20
71000 Sarajevo
+387 33 / 722 010
+387 33 / 613 505

FES Banja Luka
Petra I Karađorđevića 111
78000 Banja Luka
+387 51 / 328 360
+387 51 / 328 361
fes(at)fes.ba

back to top