Analiza: Govor mržnje kod političara u Bosni i Hercegovini

Nobelovac Ivo Andrić u Pismu iz 1920. godine opisuje Bosnu kao divnu i zanimljivu zemlju, nimalo običnu i „po svojoj prirodi i po svojim ljudima”. Međutim, on konstatuje i da je Bosna zemlja „mržnje i straha”. Andrić kazuje da je fatalna karakteristika mržnje u tome što „bosanski čovjek nije svjestan mržnje koja živi u njemu, što zazire od njenog analiziranja, i mrzi svakoga ko pokuša da to učini”.

On navodi da je u Bosni nerazumijevanje, koje povremeno prelazi u otvorenu mržnju, gotovo opšta karakteristika stanovnika, uz navode da je činjenica da u Bosni i Hercegovini ima više ljudi koji su „spremni da u nastupima nesvjesne mržnje, raznim povodima i pod raznim izgovorima, ubijaju ili budu ubijeni, nego u drugim po ljudstvu i prostranstvu mnogo većim slovenskim i neslovenskim zemljama”.

Ova sumorna slika nekadašnje Bosne i Hercegovine, nažalost, predstavlja i portret njene današnjice. U BiH još uvijek postoji mržnja i neshvatanje problema drugih, a njenom analiziranju se posvećuju naučnici i istraživači, dok građani o njoj većinom i ne razmišljaju dok joj se ne prepuste ili dođu pod njen uticaj. Savremena BiH je više od dvije decenije nakon završetka rata još uvijek tranziciono društvo. Dok su politička obećanja o boljem životu, vladavini prava i evropskim vrijednostima uglavnom ostala u oblacima, sa druge strane, ustalio se drugi trend, koji nikako da se izgubi iz stvarnosti. Taj trend se zove: iskorišćavanje govora mržnje za dobijanje političkih poena. Naime, određeni političari u BiH su u svoj vokabular neizostavno uključili jezik mržnje, te smatraju da animiranje svojih pristalica najlakše mogu uraditi upravo kroz kontroverzne izjave, napade i huškanje.

Kako bi ostvarili svoje ciljeve političari se ne libe da otvaraju stare rane ili stvaranju nove, da podstiču sukobe među građanima, da igraju na kartu „da su oni drugi krivi za loše stvari”... a sve to sa ciljem dobijanja političkih poena i zauzimanja/zadržavanja vlasti. Pri takvom djelovanju oni se, vjerovatno i ne znajući za navedene Andrićeve redove, uzdaju u to da bosanski čovjek često nije svjestan mržnje koja živi u njemu i da zazire od njenog analiziranja. Političari se, igrajući na tu kartu, nadaju da će podstaći građane da konstantno vrše svrstavanje uz „svoje”: svoju naciju, svoju vjeru i na kraju i svoju partiju. Time, umjesto da rade na iskorijenjivanju mržnje, oni istu osnažuju, ne gledajući pri tome kakve sve posljedice govor mržnje može ostaviti na zajednički život svih naroda u BiH, piše u analizi o govoru mržnje kod političara u BiH autor Dejan Lučka.

On u analizi daje kratki pravni pregled regulisanja govora mržnje i analizira neke njegove pojavne oblike u okviru izražavanja političara i političkih stranaka, uz davanje određenih sugestija za popravljanje trenutne situacije i iskorijenjivanje govora mržnje u političkoj stvarnosti.

Govor mržnje kod političara u Bosni i Herzegovini

Lučka, Dejan

Govor mržnje kod političara u Bosni i Herzegovini

Sarajevo, 2021

Download publication (7,4 MB, PDF-File)

Friedrich-Ebert-Stiftung
FES u Bosni i Hercegovini

FES Sarajevo
Kupreška 20
71000 Sarajevo
+387 33 / 722 010
+387 33 / 613 505

FES Banja Luka
Petra I Karađorđevića 111
78000 Banja Luka
+387 51 / 328 360
+387 51 / 328 361
fes(at)fes.ba

back to top